NAGRADE I NA POLA PUTA

U Prijepolju je 13. 14, i 15. maja održana tradicionalna pjesnička manifestacija Na pola puta u organizaciji Književne zajednice Jugoslavije, Doma kulture na čelu sa Književnim klubom Prijepolje i Opštine Prijepolje. Ovo je petnaesti put da pjesnici iz svih krajeva bivše Jugoslavije (njih 21 iz Zagreba, Beograda, Novog Sada, Sarajeva, Kotora, Niša, Budve, Nikšića, Pljevalja, Priboja na Limu...) posjete gradić na obalama Mileševke i Lima, razmijene pjesnička iskustva, a potom krenu u osnovne i srednje škole da sa učenicima i njihovim profesorima nastave započete pjesničke razgovore, i što je najvažnije, izaberu najbolje učeničke radove koji su potom pročitani u maloj sali Doma kulture.
Ovom prilikom u pjesničku manifestaciju uključila se i srednja ženska Bakije hanume medresa. Kao gosti medrese bile su mr Vera Krmpot, prevodilac za engleski jezik, kao i Violeta Božović, književnica iz Beograda. One su četiri rada izabrale da svaki bude pročitan na završnoj smotri dodjelivši dvije treće nagrade: Dalili Beganović, literalni rad Jednolični i Amri Gusinac, Vrijednost vremena. Drugu nagradu je dobila Amela Sinanović: Sreća se nalazi u nama samima, a prva nagrada je dodjeljena Ajli Aličković: Život pod mahramom.
To što je Lazar Božović, predsjednik Književne zajednice Jugoslavije najprije prozvao učenice medrese da pročitaju svoje radovedokaz je vrijednosti i medrese i učenica, te izuzetno uspjelih radova. Pravu je radost za svakog čovjeka predstavljalo prisustvo pokrivenih djevojaka koje su svojim smjernim ponašanjem na dostojanstven način ukazivale na civilizacijske i kulturne vrijednosti islama.
Ovo je drugi uspješni izlazak učenica Bakije-hanume medrese na prosvijetno kulturnu scenu prijepoljske opštine. Jedna islamska škola je, može se slobodno reći, pokazala izuzetan kvalitet na samom svom početku što daje visok stepen samopouzdanja, motiviše i profesore i učenice da nastave sa svojim radom, nadajući se još boljim rezultatima.
S. Alimanović

Život pod mahramom

U ime Allaha,Milostivog,Samilosnog!
Svaki dobar i lijep posao započinjemo u ime Allaha. Samo radi Njega, tako je i motiv mog pokrivanja bilo Allahovo zadovoljstvo.
Od momenta kada sam odlučila da se pokrijem, osjećam se kao ptica na slobodi, kao novorođenče kome se govori sve najljepše.
Mahrama je kao sunce koje obasjava čednost svake djevojke, mahrama je znak čistoće po tome su vjernice prepoznatljive.
Svaki dan se osjećam sve ljepše i Ijepše. Pa, zar sam ikad imala pravo misliti hoću li staviti mahramu ili ne?
Od trenutka kada sam se pokrila počela sam drugačije razmišljati o svemu. U mahrami koja krasi svaku vjernicu sam vidjela zaštitu. Nisam se obazirala na provokacije onih koji su mi se rugali. Bilo je i onih koji su mi nudili koješta, da ponovo skinem mahramu, ali niko mi nije nudio ono što mi Allah, dž.š., nudi: mjesto kao što je Džennet, mjesto koje Stvoritelj nudi Svojim iskrenim robovima.
Mnogi u pokrivenoj ženi vide njeno oduzimanje slobode, njeno nemanje nikakvih prava, međutim nisu ni svjesni kako je ona slobodna i koliko je srećna sto je donijela takvu odluku u ime Allaha, za razliku od onih koji svoju slobodu izražavaju kroz izliv trenutnih poriva. Mi smo Allahovi namjesnici na zemlji, cilj našeg namjesništva je robovanje Allahu. Izvršavanje ličnih i društvenih problema je vezano za mnoge teškoće i ne mogu ih rješavati, oni čija su srca nemarna prema spominjanju Allaha.
Poslušaj, sestro, moj iskreni savjet: „Budi ponosna što si muslimanka i neka tvoja mahrama bude tvoj štit, tvoj mač protiv zla!"

Ajla Alickovic Bakije Hanume medresa Prijepolje

Vrijednost vremena

Vrijeme prolazi brzo ne pitajući nikoga da li ga provodi u dobru ili zlu? Svaki sat, svaki tren za nas predstavlja dragocjenost. Ne smijemo se sa vremenom šaliti, uzalud ga trošiti.
Kada uđem u biblioteku i vidim djela mnogih pisaca, upitam se: „Kakoje moguće napisati toliki broj knjiga u tako kratkom vremenu"?
Ovo treba da bude pouka nama mladima kako trebamo koristiti vrijeme koje je pred nama. Neka nam bude na umu da nikada nećemo biti ovako mladi, spremni za sticanje novih znanja i iskustava.
Zar da pustimo da nam vrijeme prolazi čas po čas, zar da nazadujemo, dok drugi iz dana u dan, polahko, ali sigurno sve više napreduju?
Oni ne žele da budu zaostali ne pada im na pamet da stanu ni jedan jedini čas. Oni cijene vrijeme pa i vrijeme cijeni njih. Oni žele samo jedno ići u korak s vremenom ne štedeći ni jedne sekunde. I zaista, svi mi smo odgovorni za vrijeme u kojem živimo. Zato, iskorisimo vrijeme kao blagodat koju nam je dao naš Gospodar, jer vrijeme se ne može ni kupiti ni prodati, zato ga iskoristimo zajedno na nama najprikladniji način.
Kao divan zaključak i poruka svima nama može poslužiti hadis Muhammeda, a.s., u kome kaze : "Neka mi Allah, dž.š., ne blagoslovi nijedan dan u kome ne naučim nešto novo".
Amra Gusinac Bakije Hanume medresa Prijepolje
Sreća se nalazi u nama samima
Sreća...Nekim ljudima male stvari pričinjavaju sreću, dok je drugima potrebno mnogo, mnogo više.
Ljudi u cijelom svijetu tragaju za srećom. Da li je sreća, u stvari, samo neki pojam ili to stvarno postoji? Mnogo sam puta to pitanje čula od drugih, a još više puta ga postavila samoj sebi. Mnogi ljudi mole da im se kaže gdje se nalazi sreća, misleći da je to nešto što se nalazi samo na jednom mjestu ili da možda može da se osvoji na nekom takmičenju. Ali kad bi samo mali dio tih ljudi znao da se sreća nalazi u njima samima.
To izgleda čudno, ali dovoljno je samo da se zapitaš, da razmisliš zašto drugi izgledaju sretno, a tebi se čini da to ne postoji u tvom svijetu.
Sreća nije neka biljka koja može da se uzgaja da bi kasnije ubrali njene plodove, nije ni neki lijek koji treba da popiješ. Sreća je nešto što odavno postoji u tebi, nešto što treba samo da otkriješ, da pronađeš način da se usrećiš.
Dovoljni su samo mali znaci pažnje, tako mali a nekima tako puno znače kao što je osmijeh upućen osobi koja je izgubila svaku nadu i vjeru u život, podrška prijateljima, pomoć starijima da pređu ulicu i još mnogo tih sitnica. Ko bi pomislio da su, u stvari, te sitnice sreća.
Sitnice postaju ogromne stvari ako se rade često, a ogromne stvari postaju jedno veliko NIŠTA ako se urade samo jednom.
Amela Sinanović Bakije Hanume medresa Prijepolje

Jednolični

Je li moguće da su ljudi tako jednoličnog misljenja? Jednolično mišljenje dvoličnih Ijudi! Uvijek me iznova iznenadi njihov odnos prema tuđim i svojim životima...Skroz različiti, ali ne različiti na onaj normalan, domaći način...Već ta neprirodnost...Ta neučtivost njihovog govora i mozga!
Svi se liče jedni na druge...Malo ko ima izraženo svoje JA, bilo kroz stil oblačenjaj, ili stavovi...Sve je slično...Sve je gotovo isto!
To počinje da me sve vise nervira, to mi smeta u mom ispoljavanju mene kao osobe, individue! A ne kao broja, kao jednog običnog jednocifrenog broja, bez mene u svemu tome!
Pitam se da li me to što pišem o svemu ovome još više razdražuje ili me pak smiruje??? Pa ipak, pišem, opet pišem i pisaću!
Dalila Beganović Bakije Hanume medresa Prijepolje