O ALLAHOV MILJENIČE

 

O Allahov Poslaniče!

U srcima našim vidimo kako teče tvoj život kao milost svjetovima. U srcima našim gledamo te.

Eto... imaš jednu godinu...

U mjestu Beni Sa’d žene ne žele da ti budu dojilje. Zato su oblaci ljuti, nijednu kap kiše ne spuštaju, zavladala je suša u Beni Sa’du.

Na nebu je jedan mali oblak, zaljubljen u tebe....ne odvaja se od tebe.

Ljudi mole za kišu....

Hazreti Halima te uzima u naručje svoje

Na zemlji je sjena... čuva te od sunca, a mali oblak na nebu očaran je tobom, vezan za tebe...

I eto te u krilu jednog svećenika koji se moli.... gleda u tvoje oči, najljepše na svijetu...

Zaboravlja i sušu, i kišu, i molitvu....ali ti ne zaboravljaš.

Očima za koje bismo sve na svijetu dali gledaš u nebo...

Mali oblak prilazi tvom pogledu...raste i raste, i spušta nježne kapi kiše.

Ali većina ne zna zašto kiša počinje padati, većina ne zna za tebe...

Imaš šest godina....

Na putu si za Medinu, a stobom su tvoja voljena majak i Ummu Ejmen.

Na mezaru svoga oca osjećaš da si siroče. Na putu, u mjestu Ebva, ostaješ i bez majke....ulaziš u Mekku bez majke.

Abdulmuttalib te posebno voli, a Ebu Talib te voli još više.

Allahov Poslaniče!

Jesu li mekanska djeca zvala svoje majke u tvom prisustvu?

Jesi li spuštao pogled kad su oni izgovarali „majko“?

Koliko puta su noću mekanski vjetrovi nosili tvoje suze u Ebvu? Koliko puta si jeco govoreći: „Majko“!

            Miljeniče!

Umjesto tebe, mi smo zvali svoje majke, umjesto tebe mi smo zvali svoje očeve.

            Imaš 25 godina...

Potpuno si drugačiji, niko ti nije ni sličan. Tvoj miris odiše nježnošću, tvoj glas ulijeva povjerenje.

Ti si Muhammed El-Emin!

            Imaš 33 godine...

Osječa se milost tvoja....

            Imaš 35 godina...

Dođi, ne zadržavaj se, Miljeniče!

Jecaji kucaju na vrata neba, dođi, ne zadržavaj se, Miljeniče!

Srce se kida onima koji čekaju Poslanika....

Hajde, dođi, Miljeniče!

            Pozvan si na brdo Nur...eto imaš 40 godina, stojiš na brdu Hira, Džibril se spušta s neba, dižu se posvuda selami i salavati!

Ti si uzdah čežnje u prsima cijelog kosmosa! Ti si jutro u našim mračnim noćima!

Ti si Allahov vjerovjesnik!

Ti si Allahov miljenik!

Ti si Allahov poslanik!

Zašto su te povrijedili, Voljeni?

Zašto su te mučili?

Jesu li se ohrabrili kad je Ebu Talib umro, zato što si ostao bez zaštite?

Pred očima nam je tvoj plač kod Ka’be kad si rekao: „Kako se brzo osjeti da te nema, amidža!“

Sjećamo se kad si klanjao u Haremu, bacili su ti prljavštinu na glavu!

Mi bismo za tvoju mubarek glavu žrtvovali svoje glave.

Nesretnici te gledaju i ismijavaju.

Neko trči prema tebi s mekanskih ulica, neko trči ali kao da se na zemlju spustio Arš...

„Ko to trči?“ pitaju se mnogi... „Ko to trči?“

I odgovori neko: „To je kćerka Muhammedova, Fatima...“

Briše ti lice tvoja draga kćerka...osoba koja ti najviše liči, njen osmijeh je poput tvog, njen plač je poput tvog....

Sjećam se tvojih riječi: „Ne plači, kćeri“...

Zašto su te istjerali iz doma tvoga?

Zato što si ostao bez zaštite!?

Zar oni nisu znali za Onoga koji te štiti!?

Onoga koji te je štitio kad si bio siroče, Onoga koji te je milošću svjetovima učinio?

            Govorili su ti da si lud, a ti si šutio...govorili su ti da si bezuman, da si pjesnik, a ti si šutio....

Govorili su ti: „Ko će te spasiti od nas?“

            A tui, ti si govorio: „Allah! Uzvišeni i Slavljeni!“

Strahopoštovanje bi ispunilo nebo kad bi ti izgovorio „Allah“!

Zadrhtao bi Arš kad si na Bedru govorio „Allah“!

Tri hiljade meleka spustilo se, 120 hiljada ashaba uzvikivalo je:

            „Za tebe smo svi spremni žrtvovati se!“

O Poslaniče, hodao si ulicama medinskim, djevojčice plemena Nedždžar bi te ugledale i skakale od radosti...

Pitao si ih: „Volite li me?“

„Mnogo te volimo, Allahov miljeniče“, odgovorile bi...ti bi rekao: „Allah zna da i ja vas mnogo volim“.

            I danas ima mnogo omladine...možda nisu poput djevojčica iz plemena Nedždžar, ali te mnogo vole.

Suze njihove pokazuju da te vole više od sebe...nemaju nikog osim tebe...

Allah zna da i ti mnogo voliš njih....

            Imaš 63 godine....Uskoro se vraćaš Gospodaru.

Za tebe su istkali ogrtač od crne vune, na krajevima bijel. Obukao si ga i izašao među ashabe.

„Pogledajte kako je lijep“ rekao si.

Neko iz tvog društva javio se: „Za tebe sam sreman žrtvovati sve Allahov poslaniče, pokloni mi svoj ogrtač.“

Zašto li ga je tražio, a znao je da ti se dopadao?

Znao je da nikad ne odbijaš onoga ko od tebe nešto zatraži.

            „Može“, rekao si mu, i opet si obukao stari, zakrpljeni ogrtač.

            Ostala je još jedna sedmica do susreta s tvojim Prijateljem...

Ponovo su ti sašili ogrtač, ali sudbina nije htjela da ga obučeš.

            Preko Ebu Hurejre si poslao vijest: „Poslije mene će doći oni koji će reći: „Kamo sreće da smo Poslanika vidjeli, a da ni imetak ni djecu nismo imali“.

            I sa Enesom si podijelio svoju želju: „Tako bih volio vidjeti svoju braću i sestre, koji vjeruju u mene, iako me nikad nisu vidjeli!“

            Voljeni!

Miljeniče koji si se na minberu u Medini rastužio, govoreći: „Moj ummete, moj ummete!“

Miljeniče koji si u mihrabu u Meki za sve svjetove rekao: „Allah!“

Kleknuli smo prd tvojim vratima, dali smo ti zakletvu na vjernost. Šta god da si nam donio od Gospodara mi u to vjerujemo. Čuli smo i pokoravamo se.

            O Allahov poslaniče!

Ti još uvijek imaš 40 godina...i još uvijek si vođa svoga ummeta......